Supe, čorbe, variva

Juneća čorba

Juneća čorba je jedna od mojih omiljenih, i ono za šta se najčešće odlučujem kad jedem u restoranima. Naravno, oni je tamo nazivaju telećom, mada čisto sumnjam da je u pitanju teletina. U najboljem slučaju je neka mlađa junetina, mada ponekad pomislim da je krava o kojoj je reč najverovatnije umrla prirodnom smrću i u dubokoj starosti. Ali to sada nije važno. Teletina je ionako politički nekorektno meso, jel’?

Pričam tako povremeno sa nekim ljudima koji vole teleću glavu, jezike i ostale delove koji su meni malo… hm, ne znam ni sama kako to da opišem. Jednostavno, kad bih na stolu videla glavu, ne bi mi baš bilo svejedno. Mislim da bi mi se stalno priviđalo kako me jadno malo gleda svojim blentavim tužnim okama.

Što se jezika tiče, na forum na kome radim sam čini mi se postavljala i recepte za njega, ali ga sama nisam spremala, niti nešto imam nameru. Ne znam, kažu da su to gurmanluci bez premca, ali ja zaista imam averziju prema takvim jelima, tako da od mene nemojte očekivati recepte tog tipa.

Jednom u životu sam probala konjetinu. Moja kuma se borila sa groznom anemijom, pa su joj preporučili da jede konjetinu. Spremila je neke kao šnicle i naterala me da probam. Ja sam odsekla parčence veličine kocke šećera, stavila u usta i u momentu “videla” prelepo i plemenito stvorenje kako me tužno gleda. Naravno da dalje nisam mogla da jedem.

Za mene su neke životinje predodređene za to, da postanu hrana, a neke jednostavno ne mogu da zamislim tako. Zbog toga sam veći deo života provela hraneći se biljnom hranom. Nikada nisam u potpunosti postala vegetarijanac, ali ne mogu da kažem da sam pojela mnogo mesa. Jednostavno, meso volim mnogo manje i malo je toga što mi stvarno prija.

A spremala sam u životu svašta. I divljač, i puževe, i žablje batake, i zaista razne vrste mesa. Ono što bi za nekoga bila egzotika i veliko uživanje. Retko kad sam posle spremanja mogla to i da jedem. Svi moji uživaju i hvale ono što sam spremila, a ja ne mogu ni da pogledam. Što zbog toga što se napijem svih tih mirisa dok kuvam, što zbog toga što se neke od tih životinja teško čiste (kao puževi na primer), a ima i toga da bez obzira što sam spremala, jednostavno ne mogu da se nateram da to stavim u usta.

Ali, da se vratimo na junetinu i čorbu koju sam vam za danas pripremila. Kao što rekoh, jedna je od mojih omiljenih i vrlo je zasitna. Uvek je spremam kao zaseban obrok, ne kao predjelo. Uz nju eventualno poslužim neku salaticu i tostiran hleb, i sasvim je dovoljno za pravi ručak.

Evo recepta…

Potreban materijal (za 4 osobe): oko 300 gr junetine (parče po izboru, ja najčešće kupim jednu lepu veću šniclu), 1 veza zeleni (po 2-3 šargarepe, korena peršuna i paškanata), 1 veza mladog luka (van sezone praziluk ili crni luk), 3-4 krompira srednje veličine, 2-3 čena belog luka, 1 parče đumbira veličine malog prsta (ako volite, ako ne volite, preskočite), so, biber, peršun, 1 kocka za goveđu supu, 2 dl pavlake za kuvanje, nekoliko kriški limuna za služenje.

Prvo sve povrće očistim, operem i iseckam na kockice, približno iste veličine.

Isto tako iseckam i meso, pa krenem da slažem u šerpu. Prvo stavim zelen, pa krompir, pa luk i na kraju meso.

Sipam dovoljno vode da sve bude lepo pokriveno, pa stavim na ringlu i sačekam da proključa.

Ako želite, možete da skinete penu koja se pojavi na vrhu. Ja to radim samo kad kuvam bistre supe, kod ovakvih čorbica mislim da nema potrebe, a i nutricionisti ne preporučuju skidanje pene.

Kad proključa, smanjim temperaturu na najmanju, poklopim i kuvam dok meso ne omekša. Povrće se obično skuva brže, tako da je jedino prema čemu se ravnam, meso. Probam povremeno, ali pustim da se tako na tihoj vatri kuva malo duže (bar sat do sat i po vremena).

A dok se kuva, slobodna sam da radim bilo šta drugo, da prošetam, pročitam nešto, popijem kafu sa komšinicom, prozujim po netu, itd.

Kad meso omekša, čorba može da se začini i završi. Dodam kocku za supu i pavlaku, pa promešam i pojačam temepraturu da opet proključa. Probam, pa po potrebi dodam još soli i bibera, pospem peršunom i poslužim dok se još puši, uz nekoliko kriški limuna i uz neku finu salaticu.

I to je cela mudrost. Ova čorba nije vezana za određenu sezonu, jer povrća koje se za nju koristi ima tokom cele godine. Divna je, okrepljujuća, pravi melem za dušu.

Prijatno 🙂

 

#čorba #supa #goveđasupa #goveđačorba #junećačorba #telećačorba #belačorba #crvenkapinakujna

Please follow and like us:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *