Hleb, peciva, pite

Beskvasni hleb od speltinog brašna

Napisala sam više recepata za beskvasne hlebove, i probala ih mnogo više od toga, ali ovaj, od speltinog brašna, je sasvim poseban. Ukusan, ostaje svež tri dana, lako se vari, ne nadima, lepo se seče pa može da se koristi i za sendviče, bruskete ili prženice, a lepo se slaže sa bilo čim. Jednom rečju – savršen!

Inače, volim te beskvasne hlebove jer sam intolerantna na kvasac, pa ga izbegavam kad god mogu. Jednom u životu probala sam da napravim i onaj prirodni, domaći kvasac, po receptu gospodina Dž.Olivera iz jedne od njegovih knjiga, ali mi nije uspelo. Shvatila sam kasnije i zašto. Temperature su u Engleskoj znatno niže, a vlaga znatno viša, tako da kod nas sve to nije moglo da funkcioniše.

Pet dana sam se mučila, kuhinja mi je mirisala na pivaru, i na kraju sam dobila hleb koji je bolje izgledao, nego što je imao ukus. U svakom slučaju, nije nam se dopalo, pa sam odustala.

Posle toga se desilo i to da sam uradila test intolerancije, pa čula da mi kvasac smeta, i onda sam počela da istražujem ove, koje podnosim znatno lakše. Mada, bilo bi najzdravije kada bih potpuno izbacila testa, ali… šta ću kad živim u zemljici Srbijici, u kojoj je „hleb naš nasušni“ osnova ishrane?

Znam, sve znam, ali… Ma dobro, neću da se pravdam, pokušaću da ga bar smanjim na razumnu meru. Ali da ga izbacim potpuno – to je zaista teško. Nego hajde da pređem na ovaj recept koji je malčice drukčiji od svih dosadašnjih…

Potreban materijal: 3 ¾ šolje speltinog integralnog brašna, 2 ½ šolje mlake vode, 2 kašike psilijum ljuspica, 2 kašike ulja, 1 kesica praška za pecivo, 1 kašika meda, 1 kašičica soli, ¼ kašičice sode bikarbone; za posipanje – susam, lan, suncokret, golica… šta god volite.

Uključila sam rernu da se zagreje na 180˚C. Kalup za pečenje hleba obložila sam papirom za pečenje, a onda stavila u rernu da se i on malo zagreje.

Za to vreme, pomešala sam prvo sve suve sastojke (brašno, prašak za pecivo, sodu bikarbonu, psilijum), a onda dodala vodu, med i ulje, pa sve dobro izmešala. Dakle – nema mešenja, važno je samo da sve dobro izmešate, da bi se sastojci povezali.

Izvadila sam zagrejan kalup iz rerne, sipala testo, poravnala ga pokvašenom kašikom, pa zarezala po sredini. Posula sam ga semenjem, pa isto tako kašikom malo utapkala seme u testo, da se lepo zalepi.

Vratila sam kalup u rernu, i ostavila hleb da se peče čitavih 65 minuta. Pečen hleb sam izvadila, pa stavila na kuhinjsku rešetku da se potpuno ohladi (najmanje pola sata), a onda sekla na kriške.

Kao što rekoh, divan je u bilo kojoj varijanti, i kao prilog, i samostalno, kao sendvič.

Što ono kažu na nekoj reklami, čini mi se za Grand kafu – „i diše, i miriše“. Zaista je tako…

…tako da ga toplo preporučujem svima.

Probajte, uživajte i prijatno vam bilo, dragi moji.

Voli vas vaša Crvenkapica

Please follow and like us:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *