Ima mnogo pesama koje me podsećaju na neka divna mesta, na neka lepša vremena, na godišnja doba… Al’ kad ovako počne da sipi jesenja kišica, temperatura se spusti, a bič košave fijuče oko zgrade, nekako, sama od sebe, teta Bili Holidej počinje da peva „Jesen u Njujorku“ („Autumn in New York“) u mojoj glavi i nema šanse da je se otresem. Doduše, volim je pa se i ne trudim baš mnogo.
A zanimljiva je bila teta Bili. Imala je tužan, ma pretužan život. Kao mala je doživela mnogo groznih stvari, počev od toga da je rođena u sirotinjskoj četvrti Filadelfije od majke Sejdi Fegan koja ju je rodila sa samo trinaest godina, dok joj je otac, Klerens, imao svega petnaest. Naravno da nisu bili venčani i da je mala Bili, čije je kršteno ime bilo Eleonora, trebalo da bude data u prihvatilište, ali njena majka za to nije htela ni da čuje, pa je zbog toga bila odbačena od sopstvene porodice. Roditelji su je, još uvek maloletnu izbacili iz kuće jer nisu mogli da ih izdržavaju, pa je Sejdi morala da se snalazi, radeći šta bilo, da bi izdržavala sebe i ćerku. Dok je ona radila, dete je često ostavljala rođacima na čuvanje, ali se o njoj niko nešto mnogo nije brinuo tako da je ostajala gladna, žedna, uplakana i sama satima.
Kada je krenula u školu, nije se naročito slagala sa vršnjacima, pa su je prebacili u ustanovu za problematične crne devojčice. Jedva da je navršila jedanaest godina kada ju je silovao neki komšija, i tako je preživela traumu koja ju je pratila ceo život. U nekom od intervjua je izjavila: „Na dan kada sam se rodila, Bog nije davao popust“. Kasnije je doživela novi nervni slom kada se jednog jutra probudila u naručju svoje prabake s kojom je tada živela, koja je u snu umrla. Siroto dete, bilo je zarobljeno, a prabaki su morali da slome ruku da bi je izvukli. Strašno!
Nekoliko godina kasnije ponovo se našla sa majkom koja je tada živela u Njujorku, ali Sejdi je teško izdržavala i samu sebe, pa je Bili počela da radi u bordelu u kome je njena majka radila kao prostitutka. U početku je bila čistačica, pa se kad je malo odrasla pridružila majci u bavljenju „najstarijim zanatom“. Da bi lakše podnosila svoj život, počela je da se opija i puši marihuanu. Ali, u bordelu su imali gramofon, pa je prvi put čula muziku Besi Smit i Popsija, zbog čega se zaljubila u bluz i džez. U to vreme je srela i svog oca, Klerensa, koji je radio po džez klubovima, tražila od njega finansijsku pomoć koju nije dobila, tako da je u jednom momentu trebalo da bude izbačena iz stana koji je delila sa majkom.
Očajna, ušla je u jedan od klubova i zamolila vlasnika za audiciju kao igračica, što joj baš i nije išlo. Onda su je sažaljivo pitali ume li da peva, i kad je zapevela, shvatili su da pred sobom imaju neškolovanu ali odličnu pevačicu. I tako je krenulo… Počela je da peva po klubovima, usput polako stiče neko osnovno muzičko iskustvo, da bi je u 18-toj godini otkrio lovac na talente i pomogao joj da snimi prvih nekoliko ploča. Nažalost, popularnost je došla tek kasnije, ali joj nije donela i bogatstvo koje sa njom ide.
Pre nekoliko godina, na koncertu povodom Međunarodnog dana džeza, naša poznata glumica i pevačica Suzana Petričević, koja inače u predstavi „Lejdi peva bluz“, rađenoj po biografiji slavne Bili tumači glavni lik, govorila je neke od delova predstave. Između ostalog, ispričala nam je i to da je Bili sreo neki poznanik i rekao joj: „Lejdi, ti mora da si veoma bogata žena. Upravo sam kupio dve tvoje ploče za deset dolara na Petoj aveniji“. A ona ga je pogledala i nije mogla da mu kaže da od prodaje ploča nikada nije dobila ni cent. Toliko o autorskim pravima, kasno je čula da se to uopšte plaća. Snimala je jednu ploču za 25 dolara po strani i to je bilo sve. Onog dana kad dobije honorar ona ode i kupi pečeno pile, ode kod majke i one tada više nisu gladne jer:
„Lova? Šta je lova? Ljudi moji, u životu je važno da čovek ima šta da pojede i koga da voli“.
Za ono vreme, bila je prilično „divlja“. Bila je otvoreno biseksualna, što nije ni tako čudno s obzirom na sve što je u ranoj mladosti preživela od strane nekih grubih muškaraca. Kasnije se i udala, ali je muža varala sa trubačem iz svog benda koji joj je doturao drogu. Živela je raspusnim životom, onako kako je htela i nije dozvoljavala da joj zbog toga bilo ko prigovara. Umrla je od ciroze jetre i, ono što je zanimljivo, u trenutku smrti ceo njen imetak iznosio je svega 750 dolara i 70 centi, dok na njen račun diskografske kuće zarađuju i danas jer, jedna je Lejdi…
Njen divni, prljavi glas, toliko mi je u ušima da uvek mogu da ga prizovem. Valjda sam je toliko slušala, da je postala deo mene. I nju, ali i njenu suštu suprotnost, pevačicu najčistijeg glasa, Elu Ficdžerald. Ali, o teta Eli nekom drugom prilikom, danas je Bilin dan, jer je u Beogradu u toku jedna raskošna jesen, a pošto Njujork i Beograd imaju skoro istu klimu, nekako mi svaka jesen zvuči poput Biline „Jeseni u Njujorku“.
- „Lejdi peva bluz“ je naslov autobiografije ove velike pevačice
#priče #biliholidej #lejdipevabluz #crvenkapinakujna