Testenine, lazanje, rizota

Nasuvo sa sirom

Ovaj recept je, sa manjim odstupanjima, kod nas dobro poznat kao rezanci sa sirom. Ali, Vojvođani ga zovu nasuvo sa sirom, i kao što sam već objasnila kada sam pisala o drugoj verziji, sa krompirom, piše se upravo tako, zajedno. Dakle, nasuvo. I može da bude i slano i slatko. Sa krompirom, sirom, kupusom, ali i sa orasima ili makom. Te sa makom posebno volim, ali nešto ne pamtim da li sam ih ikada spremala. Mislim, ipak ja nisam Sosa, jel’, al’ sam već toliko dugo s jednim Lalom, da sam morala da naučim i neka od njihovih jela.

A juče se tako desilo da nemam ideju šta da kuvam za ručak. Kaže moj dragi: „A moglo bi nasuvo sa sirom“. Može, što da ne? O’ma mu okice zasijaše, pa ode da kupi rezance i sir. Doduše, ovakvi recepti su najbolji kad sve odradite sami, što znači da bi trebalo umesiti rezance, napraviti domaći sir i otopiti mast, što je sve nemoguća misija u mom slučaju, tako da smo improvizovali sa onim što je kupio. I da znate, uopšte nije ispalo loše. Štaviše, bilo je odlično.

Doduše, bilo bi lepše da je sir bio malo masniji jer onda se, po rečima mog dragog „sir otopi, pa se ravlači k’o fondu“. Nažalost, ovaj je bio nemastan, tako da se nije razvlačio ali je svejedno bilo ukusno. Recept je veoma jednostavan, i može se reći da je nešto kao domaća verzija „kuhinje siromaha“ ili kako to Italijani zovu „cucina povera“. Ali, bilo kako bilo, ovo je jedan fenomenalan recept za zaposlene domaćice, jer se u ovoj verziji sprema veoma brzo. Tako da ćete, po povratku s posla, vrlo brzo moći da iznesete na sto nešto toplo i fino što svi vole.

A ni vodu od kuvanja testenine ne morate da bacite. Od nje se na brzinu može napraviti tzv. „čorba od nasuva“. U već posoljenu vodu doda se zaprška, malo začina i eventualno koji rezanac i pored glavnog jela, eto i čorbice za one koji vole jela „na kašiku“. Ja to ovog puta nisam radila, ali neki sledeći put hoću, što da ne?

Ali da krenemo na spremanje…

Potreban materijal (za 2-3 osobe, u zavisnosti od toga koliko su gladne): 300 gr testenine (rezanaca ili taljatela, kako ih Italijani zovu), 300 gr belog sira, 2 ravne kašike svinjske masti, so, malo peršuna za dekoraciju.

U šerpu srednje veličine, sipala sam vodu, dodala malo soli i stavila na ringlu da provri. U ključalu vodu, dodala sam testeninu i obarila je da ne bude onako skroz raskuvana, već da se oseti pod zubima (al dente).

Za to vreme sam izgnječila sir i pripremila sve ostalo.

U malo veći tiganj, stavila sam mast, pa je stavila na ringlu da se polako otopi. Barenu testeninu sam ocedila, pa odmah ubacila u tiganj i pustila da se malo proprži, uz stalno mešanje. Zatim sam dodala sir, pa mešajući pržila još malo da se sir sjedini sa testeninom.

I to je bilo to. Presula sam jelo u tanjire, posula sa malo sušenog peršuna za dekoraciju i poslužila odmah uz salatu od mlade cvekle.

Nama je prijalo, a nadam se da će i vama. Što se mog Lale tiče, kaže da ova njihova jela kuvam k’o da sam prava Sosa. A kao što vidite, uopšte nije problem, osim ako poželite da sami umesite rezance. E, onda je potrebno malo više vremena, ali ni ovima ništa nije falilo.

Zato probajte, uživajte i prijatno vam bilo!

Please follow and like us:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *