Testenine, lazanje, rizota

Pasta alla puttanesca (ili u prevodu, Pasta „kraljica noći“)

Ne znam ni sama kada sam prvi put čula za pastu alla puttanesca, ali sam potpuno zaboravila na nju do pre neki dan, kad me Najdžela Loson podsetila, objavivši sliku na Fejsbuku. Svaka joj čast, napisala je ime u originalu i slikala se u crvenom, svilenom šlafroku sa tanjirom punim ove divne paste. Ja još uvek nemam hrabrosti za tako nešto, ali svejedno, to nije razlog da ovom jelu ne posvetim jednu lepu priču.

Već danima razmišljam o njemu i skupljam sastojke. Verovali ili ne, u Beogradu je poprilično teško naći inćune. Sve ostalo nije predstavljalo problem, ali zbog inćuna je moj dragi obigrao pola Dorćola. A šta mu ja mogu, otkad sam počela da pričam o ovom receptu, i njega i moju dragu Serafimu kopka kakva je to pasta što se kuvala po napuljskim bordelima sredinom XX veka.

Kažu da se kuvala s namerom, jer je svojim mirisima mamila i dovlačila na ta nemoralna mesta i one najčasnije muškarce, koji su ulazili opijeni mirisom, ne razmišljajući odakle on dopire. Aha, važi. 😉

Inače, ja špagete retko spremam. Mislim, taj oblik testenine. Što reče Đenaro Kontaldo (a što se mene tiče on je definitivno guru svih nas koji volimo italijansku kuhinju), to je najgori oblik paste. Kaže da je on prvi put video špagete kad se doselio u London, jer se u Italiji nisu ni pravile. Italijani radije koriste taljatele, papardele, fetučine, i ostale paste koje su zanimljivijih oblika i na kojima može da se zadrži mnogo više sosa. Špagete su glatke, nema neravnina, tako da sos sa njih samo sklizne. U pravu je čovek, tako i jeste.

I tako, pita mene jutros moja draga Serafima šta ću danas da kuvam, a ja kažem: „Pa one ku*vanjske špagete, što sam ti pričala pre neki dan.“ A ona će: „E to moram da vidim, a kad ćeš da pišeš?“ Ja kažem da će biti do večeras, a ona odgovara onako ozbiljno: „Pa da, ne valja baš u podne. Znamo mi za red. Zbog mlađih čitalaca.“ 😀

Hehe… znači, ovaj recept bi trebalo da objavim posle 22h, ali bila sam fina, nema lascivnih izraza, pa ako stigne i malo ranije, nije strašno. 😉

A inače, ovaj recept bez obzira na naziv, sada mogu da jedu i oni koji poste. Kupite špagete bez jaja i nemojte posipati parmezanom i eto ga. Sve ostalo je posno. Ali moram da skrenem pažnju na nešto drugo. Ovo nije jelo za one koji nisu navikli na jake ukuse. Sadrži inćune, kapare, masline, papričice, začine… svi ukusi su intenzivni, tako da mislim da nije baš za svakoga, jer mnogo ljudi nije naviklo na to. Nama se izuzetno dopala, jer sve to obožavamo.

Kad malo bolje razmislim, ovo jelo je za Italijane jedno od onih jeftinih, svakodnevnih jela, jer sadrži namirnice koje skoro svaka italijanska kuća ima u svakom momentu. U principu, i meni su falili samo inćuni, sve ostalo sam imala. Već dugo se trudim da uvek u kući imam te neke, za mene osnovne stvari, od kojih u svako doba dana (i noći) mogu da skuvam pastu, supu, ili neko sasvim obično i dosadno jelo nekim finim dodatkom preobarazim u nešto potpuno novo i neočekivano.

Ali dosta je bilo pripovedanja, da se bacimo na kuvanje, u čast javnih radnica koje se bave najstarijim zanatom… 🙂

Potreban materijal (za 2 osobe): 180-200 gr špageta, 5-6 fileta inćuna, 1 šaka maslina bez koštice (po receptu su negde crne, negde zelene, negde pola-pola, ja sam koristila zelene), 1 kašika kapara, 2 čena belog luka, 1 manja ljuta papričica, 2-3 kašike maslinovog ulja, 1 konzerva paradajza pelata (ili u sezoni oko 1/2 kg svežeg), so, biber, bosiljak, origano, peršun, po želji, malo parmezana za služenje.

Prvo sam sve pripremila. Ocedila od ulja i iseckala inćune, isprala, pa ocedila i iseckala kapare, iseckala masline, beli luk i ljutu papričicu, u konzervu sa paradajzom zabola nož pa ih tako malo usitnila.

U dosta slane vode ubacila sam špagete da se kuvaju, pa na drugu ringlu stavila dublji tiganj, sipala ulje i pustila da se zagreje.

Na vruće ulje sam prvo ubacila inćune i odmah smanjila vatru, pa ih pustila da se potpuno istope. Onda sam dodala ostalo, beli luk, kapare, papričicu, masline i origano, pa sve propržila još malo. Na kraju sam dodala paradajz i sušeni bosiljak, pa sve dobro izmešala i pustila da se još malo kuva.

Špagete skuvane al dente sam ocedila, pa ubacila u tiganj sa sosom i sve dobro izmešala, skinula sa vatre i podelila na tanjire. Poprskala sam sa još malo maslinovog ulja, pa poslužila.

U originalnom receptu nema parmezana, ali mislim da on uvek malo „podigne“ ukus, tako da ga stavim na sto, pa ko hoće, može da se posluži. Ja jesam, posula sam parmezanom i peršunom i poslužila odmah, dok se još pušilo.

I bilo je fenomenalno, a ko mi ne veruje, neka proveri. 😉

Prijatno! 🙂

#pastaallaputaneska #pastaputanesca #pastakraljicanoći #crvenkapinakujna

Please follow and like us:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *