Salate

Salata sa testeninom

Salata sa testeninom postoji u mnogo verzija. I kao posna, i kao mrsna, i sa svežim, i sa ukiseljenim povrćem, i sa mesom, i sa ribom, i sa jajima, i sa orašastim plodovima, i sa čime hoćete. Naravno, postoje i majonezare, a postoje i one bez majoneza i pavlake, kod kojih se vidi od čega se sastoje.

Lično, malo više volim ove druge, jer majonezare su dobre da se zabašuri nešto, ali su i jake, ponekad prejake da bismo mogli stvarno da uživamo u njima. Nekoliko puta mi se desilo da kod nekoga sipam u tanjir malo takve salate, poslužene kao predjelo, i pokajem se jer je toliko jaka, da je za mene nejestiva. Ta takva jela, moj dragi zove „šleski ugalj“, jer mu je takav osećaj u stomaku posle njih.

Zato sam za danas odabrala nešto što je relativno lagano i osvežavajuće, ali i zasitno, da ne budemo brzo gladni. Od sastojaka nema ništa o čemu već nisam pisala, tako da nemam mnogo toga da vam kažem o njoj.

Nije vezana za sezonu, pa je pogodna za bilo koje doba godine, bilo kao obrok ili predjelo. Ako je obrok, biće za manje osoba, a ako je predjelo, za duplo više. Odlučite sami.

Inače, recept je iz jedne stare knjižice o salatama iz moje kućne biblioteke, naravno, malo izmenjen, jer nisam mogla da ne dodam još neke sastojke koje sam imala u kući a za koje sam znala da će se savršeno uklopiti. 

I da… ova salata sadrži kačkavalj, ali pravi. Ne spadam u one što sve žute, tvrde sireve zovu kačkavaljima, iz ko zna kojih razloga. To mi je uvek bilo smešno. Zna se šta je kačkavalj, a šta gauda, edamer, mocarela, gorgonzola, rokfor…

Kod nas se to kačkavalj koristi kao oznaka vrste, što apsolutno nema veze sa istinom. Ali, to je neko tako davno postavio i svi to prihvataju zdravo za gotovo i ne razmišljajući dalje.

Kaže moj dragi prijatelj iz Prijedora da su kod njih isto tako svi ti žuti sirevi trapisti, a to je takođe vrlo sprecifična vrsta sira. A sve to zato, što mnoge stvari govorimo tek tako, kako smo od nekoga čuli, bez razmišljanja koliko sve to ima smisla.

Ali da ne dužim dalje i da ne mučim ni vas ni sebe, pošto vrućina ni na mene, kao i na mnoge druge, ne deluje baš inspirativno, tako da mi se čini da mi se i muza danas malo uspavala…

Evo recepta:

Potreban materijal (za 3-4 osobe kao obrok ili 5-6 kao predjelo): 200 gr sitnije testenine po izboru (koristila sam integralne spiralice), 150 gr kačkavalja, 10-tak kiselih krastavčića, 10-tak zelenih maslina (moje su bile punjene paprikom), 1 kašika oceđenih kapara, 2 tvrdo kuvana jaja, 1 kašika susama, so, biber, peršunov list, bosiljak, 5-6 kašika maslinovog ulja, 2 kašike balzamiko sirćeta (može i jabukovo ili limunov sok).

Prvo sam skuvala jaja (8 minuta od momenta kad proključaju), pa ih prohladila, oljuštila i belanca sitno iseckala a žumanca izgnječila, pa sve stavila u veću činiju.

Stavila sam testeninu da se kuva, a za to vreme sitno iseckala krastavčiće, masline i kapare, pa stavila u činiju sa jajima.

Kačkavalj sam isekla na kockice, pa i njega dodala u činiju.

Kad se testenina skuvala, ocedila sam je, isprala hladnom vodom pa opet dobro ocedila, a onda dodala i nju sa ostalim sastojcima. 

Zatim sam dodala začine, so, biber, ulje, sirće i bosiljak, pa sve dobro izmešala i odmah poslužila posuto sa malo sušenog peršuna i dekorisano maslinama.

Dobra je i kad odstoji u frižideru pa se ohladi, ali nama se više dopala sveža, valjda zato što smo navikli da sve što je sa testeninom jedemo odmah jer, kako Italijani kažu: „Pasta nikoga ne čeka.“

Prijatno! 🙂

Please follow and like us:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *