Ideje za doručak, Hleb, peciva, pite

Brza proja iz tiganja

Recept za ovu brzu proju iz tiganja čeka već neko vreme da ga napišem, ali dragi moji, izvinite, ne stižem. Poslednja dva meseca su mi poprilično haotična, tako da odrađujem ono što moram, a moj blog čeka. Jer nažalost, to je ono što radim iz sopstvenog zadovoljstva, a ne iz obaveze, tako da je i najmanje hitno.

A vidim da nisam jedina, jer imam mnogo kolega/prijatelja na društvenim mrežama koji su blogeri ili vlogeri, koji u poslednje vreme govore da nemaju volje da se bave ovim poslom. Valjda je došlo do prezasićenja. Potrebna nam je promena. Toliko toga želim da kažem i napišem, a onda, jednostavno ne mogu. Kao da mogu da potisnem to što me muči, i kao da ne postoji, ako ne kažem. A nema šanse, jer sve to što nas muči, ide zajedno sa nama, gde god da krenemo. Ali da se vratim na recept.

Kada sam pre mesec dana napisala recept za sličnu pitu, pečenu na ringli, dobila sam mnogo pozitivnih komentara, i ideja. Javila se moja draga prijateljica Duca, i rekla mi da joj se slična stvar dogodila jednom prilikom. Napravila je gibanicu, jer je čekala neke goste, i shvatila da joj rerna ne radi. Ali, snalažljiva kakva jeste, prebacila ju je u tiganj, ispekla na ringli, i od tad je samo tako i sprema. Zaista, ovo je možda malo zahtevniji način, jer je potrebno okrenuti je na pola pečenja, ali je definitivno brži, i troši se manje struje, jer je rerna ipak najveći potrošač.

Kako god, meni je bilo zanimljivo da eksperimentišem, pa sam probala da napravim projicu, i od tad je spremala više puta na ovaj način. Po slikama vidite da uopšte nije bilo planirano, spremila sam je jednog jutra za doručak, i baš nam je prijala. Nadam se da će i vama, pa zato, hajde da pređemo na mućenje testa…

Potreban materijal: 2 jaja, 250 gr feta sira, 1 čaša (od 2 dl) palente, 1.5 čaša speltinog brašna (može i neko drugo), 1 prašak za pecivo, 1/2 šolje maslinovog ulja, 1 šolja vode, 1 prstohvat soli (jer je feta slana), malo sirovog oljuštenog suncokreta (po želji).

U činiju za mućenje razbila sam jaja, pa ih malo umutila. Zatim sam dodala feta sir, pa ga izgnječila viljuškom i pomešala sa jajima, a onda sam polako dodavala ostale sastojke.

Prvo, palentu, brašno i prašak za pecivo, pa dobro izmešala viljuškom, a onda i ulje i vodu, da bi testo dobilo gustinu kao za svaku proju. Dakle, nema nikakve mudrosti što se testa tiče, upotrebila sam ono što i inače koristim, a materijal je onaj koji sam imala u kući.

Tiganj sa nelepivom površinom sam podmazala sa malo ulja, pa stavila na ringlu da se zagreje, kao kad pravim onu tzv. tanku projicu, koju obično služim uz teža jela, recimo kiseli kupus i sarmu.

Kad se tiganj zagrejao, smanjila sam temperaturu na srednju, pa sipala testo i lepo ga poravnala. Posula sam gornju površinu sa malo sirovog suncokreta, a onda poklopila poklopcem i ostavila da se peče desetak minuta na srednjoj temperaturi.

Zatim sam okrenula proju, uz pomoć malo podmazanog tanjira, pa ostavila da se druga strana ispeče bez poklopca. Posle desetak minuta, i ona je bila gotova, a korica lepa i hrskava. Pre nego što sam je sklonila sa ringle, proverila sam čačkalicom da li je pečena, i čačkalica je iz testa izašla suva, što je značilo da jeste.

Prebacila sam je na tanjir za služenje…

… a onda isekla na četvrtine, i poslužila uz jogurt ili sok od paradajza, kako ko voli.

Kao što vidite, bez obzira što je pečena na ringli, nema nikakve razlike. Lepa je, hrskava spolja, mekana unutra, baš kako i treba da bude.

Nama je prijala, a nadam se da će i vama, ako joj date šansu.

Probajte, uživajte i prijatno vam bilo.

Voli vas vaša Crvenkapica

Please follow and like us:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *