Recept za ovu supu sreće našla sam u knjizi „Zauvek leto“, slavne TV kuvarice Najdžele Loson. Probala sam mnogo njenih recepata i mogu slobodno da kažem da me nikada nije razočarala. A kako i može da razočara neko ko sa takvom strašću i kuva i jede?
Što se samog naslova tiče, Najdžela i sama kaže: „Oprostite mi na trivijalnosti naslova, ali ovo je jedna supica tako sunčane, osvežavajuće žutine da to pobeđuje i najdublje usađeni cinizam. Jesti nju znači postati razdragan; čak me i samo spremanje uzdiže i popravlja mi raspoloženje.“
Potpuno je razumem, jer i meni se osmeh nije skidao s lica dok sam je kuvala.
Boje su čudo! U kulinarstvu je veoma važno kako nešto izgleda, jer svako jelo probamo prvo očima. Kad nešto ne izgleda lepo, uglavnom nas i ne privlači.
Naravno, to može i da prevari, pa da jela koja su totalno bezukusna izgledaju predivno, a može se desiti i da je nešto ružno na oko, a opet, veoma ukusno.
U suštini, svako odlučuje prema svojim afinitetima. Ima nekih stvari koje nikada ne bih probala, bez obzira što možda i lepo izgledaju. Jednostavno, neke njihove sastojke ne mogu da svarim.
A kad tikve i bundeve polako krenu da pristižu na pijacu, znači da je leto na izmaku i da neće još mnogo proći, a jesen će nam zakucati na vrata. Doduše, celo ovo leto ličilo je mnogo više na jesen. Sve se nešto, kao, nadamo da će se prolepšati i da ćemo bar u avgustu osetiti ono pravo leto ali, ma kako nam bude…
Ranije su me takve misli ispunjavale setom, jer volim leto, ali više ni leta nisu kao što su nekada bila, postala su ćudljiva, temperaturni šokovi preveliki i toliko smo se na sve to navikli, da sve manje reagujemo. Osim naših tela, naravno, koja sve teže podnose tu ćudljivost prirode, mada, nemamo prava da se žalimo jer smo za sve to sami krvi. Priroda nam samo uzvraća udarac i stavlja do znanja šta smo joj uradili.
Ali neću sada da načinjem temu o rupi u ozonskom omotaču, zagađenju i manjku brige za okolinu, jer će me odvesti na neku drugu stranu, a kuvanje čeka.
Evo recepta:
Potreban materijal (za 4 osobe): 1/2 kg žute muskatne tikve (ili bundeve, šta nađete), kora i sok 1 limuna, 3 kašike maslinovog ulja, 1 kašičica kurkume, 4 šolje pilećeg bujona (od kocke), 1/2 šolje pirinča dugog zrna, morska so, biber, malo peršuna.
Tikvu sam oljuštila, isekla na kockice, pa stavila u širu šerpu sa uljem i rendanom limunovom koricom i uz povremeno mešanje pržila nekih 5-10 minuta.
Kad je malo omekšala, dodala sam joj bujon, sok od limuna i opran pirinač, pustila da proključa, a onda smanjila temperaturu na najmanju, poklopila i kuvala još nekih 20-tak minuta, dok se pirinač nije skuvao.
Na kraju sam probala, dodala malo soli i bibera, posula peršunom i pustila da se prohladi pre služenja, jer je bolja kad nije sasvim vrela.
Divne je boje, mirisna i zaista mami osmeh već pri samom pogledu jer je žuta što zbog tikve, što zbog kurkume, najzdravijeg začina na svetu o kome sam već pisala ovde.
I to je to.
Prijatno 🙂
#supa #čorba #supasreće #kurkuma #tikva #pirinač #crvenkapinakujna