Crvenkapine priče

Jedna je Mirka

Pišem i brišem već peti put, a u glavi mi  – Mirka. Tako je od kada smo bili na groblju jer je prošlo deset godina od kako je nema i znam da se neću smiriti dok joj ne napišem priču, pa zato, evo je… Znate ono, kad neko sasvim poseban uđe u vaš život, zadrži… Read More Jedna je Mirka

Crvenkapine priče

Plant sa Senjaka

Svake godine u vreme sajma knjiga intenzivno mislim na Dulenceta, još jednog dragog prijatelja koga već nekoliko godina nema. A zašto? Pa zato što je Dule stanovao u jednoj od kuća na Senjaku, tačno iznad sajma a kod same okretnice mog nekadašnjeg autobusa, a studirao je prvo svetsku, pa posle i englesku književnost, zbog čega… Read More Plant sa Senjaka

Crvenkapine priče

JA, kako to gordo zvuči

Pre neki dan sam slušala intervju koji je za televiziju dao jedan naš veliki pijanista. Izuzetna ličnost, sjajan umetnik, ali nešto mi je zasmetalo. Svaka rečenica mu je sadržala zamenicu „JA“. Da je svestan toga, verovatno bi se trudio da to kod sebe koriguje i izbegava. Očigledno da nije. Ali baš ružno i rogobatno zvuči… Read More JA, kako to gordo zvuči